Logo
Ispiši ovu stranicu

Vozači Polo kupa nakon "maratonke"




Ivan Pokos (pobjednik utrke):

Malo sam slabije startao pa me Sitarić prošao, no bio sam brži od njega i odmah vratio vodeću poziciju. Prvih 50-ak minuta sam vozio koliko auto ide, a onda malo popustio da uštedim nešto goriva. Znao sam da će prije ili kasnije ući SC na stazu jer u svakoj maratonki uđe, ali evo, nisam izdržao i ušao sam krug prerano u boks. U boksu smo natočili previše goriva, tako da sam i tu mogao uštediti još pola minute, ali i ovako sam imao dovoljno veliku prednost. Kada je izašao SC na stazu vidio sam da mu svijetli zeleno svjetlo, a ispred mene je bio Momčilović. Došao sam do njega i mahnuo mu da prođe, pa su sudci mislili da sam ga pretekao. Tako se pojavila informacija da sam dobio stop & go, no nisam ga pretekao. Momčilović je pretekao SC, no i meni su mahnuli da ga prođem, tako da sam se našao na kraju kolone. Tada više nisam imao pojma koji sam pa sam do kraja forsirao. Nešto se dogodilo na stražnjem ovjesu i auto se nije dao voziti. Konačno su mi pokazali iz boksa da sam prvi, pa kad sam došao do Sitarića nisam ga htio proći, da on bude jednom ispred mene na Grobniku . Pa kad smo prošli kroz cilj, on je već počeo slaviti, no ubrzo je shvatio da sam ja prvi, a on ima još jedan krug do kraja utrke. Pobijedio sam, u skladu s taktikom, koja je i bila od početka stiskat, pa kud puklo da puklo. 'Kalkulator' kao što sam izjavio prije utrke bila je patka za konkurenciju, taktika je bila pun gas! Trka je bila naporna jer sam si u auto stavio zamrznutu vodu i samo pola litre ne zamrznute. Dakle imao sam samo pola litre vode, jer je ostatak vjerojatno još uvijek zamrznut... Gume su držale savršeno cijelu utrku, mislim da bi izdržale još jednu utrku! Na kraju bih htio reći da ovu pobjedu moj team i ja nismo proslavili, već ju posvećujemo tragično stradalim vatrogascima na Kornatima i njihovim obiteljima sa kojima suosjećamo.



Domagoj Pereković (drugoplasirani):

Utrka je bila odlična! Startao sam sa 8. pozicije a završio na 2. mjestu. Prvih 40 min vozio sam sa Nikpaljom izmjenjivajući pozicije radi štednje goriva, što je bilo ključno u ovoj utrci. Do ulaska u boks sam vodio borbu sa Sinišom Kraincom, koji je očigledno imao istu taktiku kao i ja. Taktika je bila ne ulaziti u boks do samoga kraja sa gorivom, jer tijekom utrke koncentracija vozačima pada i skloni su pogreškama. Svake godine u utrci izdržljivosti zbog nečijeg izlijetanja na stazu uđe SC i ove godine sam ga uspio dočekati prije ulaska u boks. Nekoliko krugova prije njegovog izlaska na stazu znao sam da moram u boks jer goriva više nije bilo. U boksu sam proveo samo 1 min, i vratio se na stazu kao drugi, ispred Krainca. Bojao sam se da gume neće izdržati jer inače vozim dosta agresivno. Znao sam da ih moram čuvati. Cijelu utrku odvozio sam hladne glave, a u krizu koju vozači obično dođu tijekom utrke koja toliko dugo traje nisam došao, zahvaljujući sponzorskom energetskom napitku koje mi je dalo svježinu i snagu za svih 150 minuta.



Siniša Krainc (3.):

Prošle godine smo u maratonki nešto naučili. Startao sam 5. i forsirao prvih pola sata pa sam ostao bez guma. Tako da sam završio tek na 14. mjestu. Ove godine smo to odigrali malo bolje. Na početku sam puštao, puštao sam ih da me prođu i čuvao gume. Na kraju se to pokazalo kao odlična taktika jer sam uštedio i gorivo, tako da sam u boks ušao tek kada je na stazu izašao SC. Kroz boks sam tako uštedio puno vremena dok su oni za SC-om kružili po stazi i došao do 3. mjesta. Javili su mi da Pokosa nikako ne možemo stići niti ja niti Domagoj i dalje nisam htio forsirati. Domagoja sam možda i mogao preteći, no poznavajući njega, mislio dam da je bolje završiti na trećem mjestu nego zajedno s njim izvan staze. Gume su mi se skroz potrošile, gotovo da ih nema više. Utrka je bila naporna, već nakon pola sata mi se počelo pi... jer sam popio litru vode. Nakon toga me počela boljeti glava, tako da je na kraju sve super završilo 



Marko Pavić (4.):

Ajoj, ne mogu se pomaknut... Osjećam se ko da me vlak pogodio . Ovo je jedna od napornijih utrka koje sam vozio do sada. Podsjeća me na vrijeme kartinga gdje obična kratka utrka izmuči na ovakav način. Zanimljivo je voziti ovako dugo. Nismo imali neku filozofiju što se tiče taktike osim one koju mi je rekao Acko, a to je voziš sve normalno, ali smanjiš 20% u zavojima, i to je to! Mislim da moj rezultat 4. mjesto na takvoj utrci nije uopće loše sa obzirom na količinu vozača. Na tako dugoj utrci nekako mi se čini 4. mjesto vrijednije nego na nekoj normalnoj kratkoj. Znao sam samo da neću morati mijenjati gume jer smo napravili dobar set up auta i vozio sam koliko mi je trebalo. Držale su gume do zadnjeg kruga kao da su nove. Kada je utrka završila pogledao sam gume drugih vozača i moje, usporedio ih i rekao u sebi" to je to, napravili smo posao", gume su bile kao nove, glatke i nisu bile potrgane sa jako puno profila. Bez obzira na plasman pronašli smo nešto što nas je mučilo cijelu sezonu. Da nije bilo tog glupog sejftikara (SC)  mislim da bi puno bolje prošao na trci, ali šta je tu je, to su utrke. Tempo sam držao dobar i jako sam zadovoljan sa svojom vožnjom i isto tako sa svojim timom Auto kuće Dojkić kojem moram zahvalit na jako dobro pripremljenom automobilu!!!! Pohvalio bih Sinišu Krainca, Roberta Nikpalja i Marka Sitarića! To su vozači sa kojima je gušt voziti utrku! Usred utrke smo se dogovarali tko ide naprijed i kada, da si držimo tempo, hladimo gume itd... Niti jednog kontakta nije bilo a po nekoliko puta smo se prelazili. Eto toliko od mene i za kraj -  baš sam sretan što je zaista dobro završila najteža utrka u sezoni te još jednom čestitam pobjednicima.



Ivan Pećin (doktor, čitatelj Auto Kluba, 17. u utrci):

Bilo mi je super, moram priznati jedino da me malo ruke bole. Ne znam kako ću to opravdati na poslu . Ovo mi je drugi nastup na Grobniku i mislim da sam išao super. Krenuo sam sa punim rezervarom i sa novim gumama. Dogovorili smo se da vozim polako, što sam i napravio na početku utrke, no budući da su ovi ostali počeli odmah juriti 'ko divlji moja vožnja je bila puno prespora. Onda su mi iz boksa javili da moram malo ubrzati. Kada su me pretekli za krug onda sam vidio da zapravo mogu držati njihov tempo. Na kraju utrke sam se super utrkivao sa Ergovićem, čak sam ga pretekao! No kada je utrka završila rekao mi je da je vozio na tri cilindra (mogao je to baš i prešutiti  ) Uglavnom, nakon što sam ga pretekao došao sam sa dva kotača na travu, okrenuo sam se i udario u ogradu. Nastavio sam dalje i završio utrku. Mislim da ga baš nisam jako razbio. Super mi je bila prateća ekipa, moram se zahvaliti dečkima. Stvarno su bili kao profesionalci! Htio bi zahvaliti Auto Klubu i P.Z. Autu što su mi omogućili ovakvo fenomenalno iskustvo!



Goran Drndak (19.):

Što je bilo? Pa ništa, ušao sam u boks 4. puta. 'Crknula' mi je svjećica, pa bobina, onda se i kotač odšarafio i to sve u tri kruga, i svaki put sam morao ponovo u boks. Na izlasku iz boksa u pit stopu sam skoro pregazio gospodina Alduka koji me nije vidio (:: LINK NA VIDEO ZAPIS ::). Sve u svemu gore nije moglo. Utrka sama za sebe je bila odlična, da nije bilo svih ovih problema vjerojatno bi bio među prvih 10. Nema veze, biti će bolje!

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.