Sezona 2007.


Došli smo do kraja druge sezone VW Polo Castrol Pirelli kupa. Sezone je bila uspješna, a kup se još jednom pokazao kao daleko najbolji u Hrvatskoj. Takvo je bilo i proglašenje, o čemu svjedoče i fotke LINK



Za razliku od prošle sezone, ova nije bila toliko mirna. Kojekakva događanja obilježila su ovu sezonu, a neki nemirni duhovi nisu se smirili do njenog završetka. Stoga se nadamo da će zima biti dovoljno duga da u posljednju sezonu Polo kupa vozači, njihove prateće ekipe, tuneri, a ponajviše očevi uđu bez zlih duhova i lošeg, u klanove podijeljenog raspoloženja...

No krenimo redom. Prva utrka – Poreč. Što je bilo, svi već znamo i te utrke se nerado prisjećamo, stoga o noj nećemo više ništa napsati, osim – ne ponovilo se! Uslijedile su promjene u kalendaru i zamjenske utrke, stoga je prva utrka koju su vozači Polo kupa odvozili bila upravo utrka izvan Hrvatske, u Sloveniji (Cerklje).

Do svoje prve ovogodišnje povjede došli su Ivan Pokos i Marko Pavić, no nezadovoljni ishodom neki vozači se odlučuju na prigovor na tehničku usklađenost s pravilnikom automobila Pokosa, Sajka, Krainca i Kusteca. I tu kreću problemi. Automobili se odvoze u ovlašteni VW servis u Brežicama, gdje su dva koja su se pokazala čistima ostala sve do sljedeće utrke u Požegi, dakle gotovo dva tjedna. Pokos je na kontroli pao zbog nagiba stražnjeg kotača, a Sajko zbog goriva (koje je doduše bilo slabije od propisanog, no nije odgovaralo zadanom uzorku).



Dan prije utrke u Požegi automobili su ipak raspušteni iz Brežica i sve se činilo kako će tenzije ipak popustiti, no onda opet krizna situacija. Nesportski potez Kusteca na stazi rezultirao je nesportsim odgovorom Sitarića izvan nje. Obojica su za dlaku izbjegla disciplinski postupak, budući da su nakon Cerklja zbog ponasanja očeva obojica dobila opomenu. Jednu pobjedu u Požegi odnosi Marko Sitarić, drugu ponovo Pokos.

No, u zadnjem trenutku, uoći početka treninga na Grobniku pružili su si ruke i taj je nemili događaj ipak ostao iza nas, bez sankcija i posljedica. Održane su dvije zaista prekrasne utrke, sa mnogo duela, preticanja i promjena u vodstvu. Pobjede su ponovo odnijeli Pavić i Pokos. Ovo je ujedno i posljednja utrka u sezoni na kojoj je Pokos dopustio nekome drugome da stane na najvišu poziciju podija. Do kraja sezone, sve pobjede pripale su njemu. Prije ljetna pauze održana je i druga utrka u Sloveniji, koja je također prošla u najboljem redu. Dvije utrke, dvije pobjede za Pokosa.



Nakon ljetne pauze trebala je uslijediti prva brdska utrka, no i ta je odgođena. Tragedija na Kornatima i pogibija vatrogasaca dovela je do sasvim logične odluke organizatora. Utrka je pomaknuta za tri tjedna. Stoga je prva nakon ljetne pauze ipak bila kružna utrka, utrka izdržljivosti na Grobniku. To je bila možda i posljednja realna prilika za ostale vozaće da svrgnu Pokosa s trona, no nisu uspjeli, Pokos je došao do najviše stepenice i time osvojio mnoštvo bodova. Po završetku utrke uslijedila je kontrola automobila i novi problemi. Amortizeri na automobilu od Roberta Rauša kao niti ispušni sustav nisu odgovarali pravilniku. Spletom okolnosti ponovo se u daljnje odvijanje situacije upetljao nezadovoljni otac, stoga je protiv Roberta osim samog isključenja s natjecanja pokrenut i disciplinski postupak.

Nakon Grobnika zaredale su se dvije brdske utrke, Buzet i ponovljeni Skradin. Pobjede odnosi Ivan Pokos, koji već u Skradinu stiće naslov ovogodišnjeg prvaka. Svoju dominaciju u sezoni potvrdio je i dvjema pobjedama na posljednjoj ovogodišnjoj kružnoj utrci u Dugopolju.

Proteklog vikenda održano je proglašenje najboljih, u odličnoj atmosferi, baš kao i lani, no sa nešto manje vozača. Naime, većina ovogodišnjih VIP vozača koji su nastupili kao gosti na jednoj od utrka nije se pojavilo. Čast svima koji su došli ili se unaprijed ispričali, no ostalima takav potez baš i ne na čast.



Pored plaketa za sudjelovanje, proglašena su trojica najuspješnijih, najuspješniji timovi, najuspješniji juniori, a dodijeljene su i specijalne nagrade za najviše odustajanja u sezoni i za osvojeni prvi pole position u karijeri.

Osvrnimo se i na vozače koji su nastupali u ovoj sezoni.

Ivan Pokos – gotovo sve smo već rekli. Od ukupno 15 održanih utrka pobijedio je na 12, osovjio je 2 druga mjesta i s jedne utrke je bio isključen. Dominirao je od početka do kraja sezone i time nadoknadio veliki zaostatak u bodovanju trogodišnjeg ciklusa, koji je imao od relativno neuspješne prve sezone, kada je osvojio 7. mjesto ukupnog poretka.

Marko Pavić – u prošloj sezoni ukupno 3., ove godine 2., sljedeće 1.? Bio bi to logičan slijed, no zasigurno neće biti tako lako. U ovoj sezoni vozio je odlično, ostvario je dvije pobjede, no Pokosa ipak nije mogao stići. Markovoj vožnji gotovo da se nema što predbaciti. Ne griješi (uglavnom), no njegov problem leži u suvozaču kojeg cijelo vrijeme vozi sa sobom 

Marko Sitarić – prošlogodišnji pobjednik, ove godine trećeplasirani. Naviknut na pobjeđivanje, ove godine našao se u velikim problemima, prema našem mišljenju uglavnom sam sa sobom. Nemiran i nesređen u glavi dosta je griješio, a razlog svojim ne najboljim rezultatima previše je tražio u drugima, a premalo u samom sebi. Duga je zima i dovoljno vremena za pripremu za slijedeću sezonu. Nadamo se da ćemo Marka opet vidjeti u svjetlu kakvom smo navikli do ove sezone.



Vilko Kustec – nakon odličnog početka sezone, na kraju je završio na 4. mjestu, stepenicu više nego lani. Odlične vožnje pokazao je na kružnim utrkama (izuzmemo li vrlo nesportski potez prema Sitariću u Požegi). Na brdskim utrkama nije bio toliko brz, no sve šanse za plasman među prvu trojicu izgubio je propustivši posljednju utrku u Dugopolju, zbog zdravstvenih razloga.

Domagoj Pereković – svoje vožnje u odnosu na proteklu sezonu je znatno popravio, što pokazuje i 5. mjesto ukupnog poretka. Nažalost, još uvijek nedostatak kontrole i pokušaj rješavanja utrke u prvom krugu koštao ga je plasmana u Cerklju, borba sa šikanom plasmana u Požegi i preveliko srce plasmana u Buzetu. Sa tri odustajanja postigao je zapravo odličan rezultat na kraju sezone.

Siniša Krainc – postavio si je ove godine visoke ciljeve, no bilo je evidentno na samom početku da neće moći ispuniti obje svoje želje. Naime, osim Polo kupa vozio je i PH na brdskim stazama, a budući da je nastup sa dva automobila na brdu zabranjen, Siniša je odabrao nastup u PH i time izgubio dragocjene bodove za Polo kup. Tako na posljednje tri utrke nije niti nastupio.

Robert Nikpalj – vozio je odlično i puno odlučnije nego u prošloj sezoni. No, peha se nažalost ipak nije u potpunosti uspio riješiti, stoga je tu i tamo znao ostati bez vrlo visokog plasmana zahvaljujući drugima. Sve u svemu, pokazao je da može konkurirati za sam vrh.



Roberto Rauš – osvojio je 8. mjesto ukupnog poretka, iako nakon isključenja sa grobničke utrke izdržljivosti više nije nastupao. Nećemo ponovo ulaziti u tematiku njegovog isključenja, već ćemo samo reći da je šteta što smo izgubili još jednog vozača, koji je uz malo više truda i rada ne sebi (umjesto na svojem automobilu) mogao postati vrlo dobar i konkurentan vozač.

Dino Mađarić – mogao je postići puno, puno više. No prokockao je još jednu vrlo dobru priliku da se vrati u automobilizam i pokaže ponovo ono što već svi znamo – da je vrlo brz, atraktivan i borben. Nažalost, vjerojatno ga u sljedećoj sezoni nećemo vidjeti na kružnim stazama.

Ivan Ergović – pokazao je zaista ogroman napredak. U prošloj sezoni vozio se na začelju kolone, tu i tamo došao oko sredine poretka, dok je u ovoj sezoni došao i do svojeg prvog pole positiona! Pokazao je da mu jako odgovaraju kružne, ulične utrke, dok na Grobniku i brdskim stazama mora još malo poraditi.

Đivo Franić – jasno je dao do znanja da je njegova primarna disciplina brdo. U njegovom slučaju svakako je šteta što su u sezoni samo dvije brdske utrke, jer je na svakoj bio na podiju. I na kružnima je pokazao veliki napredak, nadamo se sa tom tendencijom i u sljedećoj sezoni.

FOTO GALERIJA


Matija Čelhar – također preferira brdske utrke, u kojima ne samo da potiže vrlo dobre rezultate već je i miljenik publike. Svojim atraktivnim, a opet brzim vožnjama odušavio je publiku u Buzetu.

Goran Drndak – u ovoj sezoni je zabilježio svojevrsni pad. U prošloj, svojoj prvoj sezoni pokazao je da je nedvojbeno vrlo talentiran, no ove godine malo se izgubio i počeo ne završavati utrke. Mlad je i ne razmišlja o mogućim posljedicama izlijetanja, pa vozi po sistemu ako prođe – prođe. Nadamo se da će ga ta vizija proći do sljedeće sezone te da će ipak pokazati i dokazati da ga lani nismo uzalud proglasili mladom nadom automobilizma u Hrvatskoj.



Mario Sekulić – nije imao osobito puno sreće. No i u svojoj vožnji pokazao je nekonstantnost i nekoncentriranost što ga je koštalo puno boljeg plasmana, a na kraju rezultiralo i gubitkom volje za daljnjim natjecanjem.

Matija Momčilović – uključio se u kup tek od 4. natjecanja i pokazao kako se i sa nepunih šesnaest godina može rame uz rame nositi sa puno iskusnijim vozačima. Na brdskim stazama mora još puno raditi, no vjerujemo da će na krugu već u sljedećoj sezoni mnoge iznenaditi svojim rezulatima.

Tomislav Sajko – nastupio je na prve tri utrke, zatim prodao svoj natjecateljski automobil i onda se ponovo vratio na posljednju utrku. I on je u ovoj sezoni osvojio svoj prvi pole position, a mogao bi ih osvojiti i puno više, no njemu su utrke hobi više nego bilo kojem drugom vozaču, hobi i zabava, kada stigne i može od zahtjevnog posla.

Ivan Pećin – čitatelj Auto Kluba, koji se prijavio na natjećaj za sudjelovanje u Polo kupu i želja mu se ostvarila. Inače doktror po struci stekao je titulu najbržeg doktora u Hrvatskoj, a napredak pokazivao iz utrke u utrku. S njime se bilo vro ugodno družiti, a njemu će ova godina svakako ostati u sjećanju, jer ne pruža se prilika svima i svakog dana da se ukljuće u ovaj vrlo skup i zahtjevan sport.



Bilo je tijekom sezone i mnogih drugih vozača, ukupno njih 35 koji su nastupili u Polo kupu. Uglavnom su to bili VIP vozači koji su odvozili po jednu utrku. Među njima svakako valja istaknuti Viktora Bolšeca, Ivana Kodrića, Martina Bradarića, Željka Hitreca, Valjana, Nežića, Ćargonje... uglavnom gotovo svi koji su nastupili u ovoj sezoni već su stekli dobru reputaciju, što na kružnim, brdskim utrkama ili rallyu i autocrossu.

U sljedećoj sezoni pored 'normalnih' bodova koje vozači osvajaju po utrkama u sezoni, predviđen je i dodatak, odnosno bonus bodovi koji se odnose samo na trogodišnji ciklus. Ukratko, bodovi prve četiri utrke slijedeće sezone u trogodišnjem ciklusu obraćunavati će se duplo, a u drugom dijelu sezone množiti sa 3. Tako je osvajanje trogodišnjeg ciklusa svima dostupnije, a raspisane su i vrlo vrijedne nagrade.



Ukupni poredak sezone 2007:


1.    Ivan Pokos 382  
2.    Marko Pavić 291  
3.    Marko Sitarić 263 
4.    Vilko Kustec 203 
5.    Domagoj Pereković 200   
6.    Siniša Krainc 174 
7.    Robert Nikpalj 168  
8.    Roberto Rauš 108  
9.    Dino Mađarić 90  
10.     Ivan Ergović 85  
11.     Đivo Franić 81  
12.     Matija Čelhar 80   
13.     Ivan Kodrić 72 
14.     Goran Drndak 68 
15.     Mario Sekulić 66  
16.     Matija Momčilović 63   
17.     Tomislav Sajko 58 
18.     Viktor Bolšec 42 
19.     Filip Magdić 32  
20.     Martino Bradarić 26   
21.     Mario Jakobović 16  
22.     Željko Hitrec 14  
23.     Ante Alduk 12  
24.     Filip Valjan 12  
25.     Marino Čargonja 11  
26.     Ivan Pećin 11  
27.     Valter Nežić 9 
28.     Tihomir Simon 9  
29.     Zoran Majcan 8
30.     Patrick Sirotić 6  
31.     Andrej Leinweber 4 
32.     Marin Čohar 4 
33.     Miroslav Zrnčavić 4 
34.     Marin Galić 1
35.     Hrvoje Srpak 0

Najbolji juniori: 

1. Siniša Krainc
2. Roberto Rauš
3. Goran Drndak



Najbolje ekipe sponzora:

1. Infosistem Racing Team (Pokos, Sajko)
2. Krainc Racing Team (Krainc, Kustec)
3. Spaz Racing Team (Pereković, Kodrić, Sekulić, Momčilović, Sirotić)

Najviše odustajanja u sezoni:

Domagoj Pereković, Goran Drndak (3 odustajanja)

Prvi pole position u karijeri:

Tomislav Sajko, Ivan Ergović

Poredak nakon dvije sezone:

UKUPNI POREDAK NAKON DVIJE SEZONE
Poz. Vozač 2006. 2007. ukupno
1. Marko Sitarić 378 263 671
2. Ivan Pokos 203 382 627
3. Marko Pavić 306 291 597
4. Vilko Kustec 238 203 469
5. Domagoj Pereković 183 200 443
6. Martino Bradarić 352 26 418
7. Siniša Krainc 216 174 390
8. Robert Nikpalj 136 168 348
9. Ante Alduk 241 12 253
10. Roberto Rauš 82 108 226
11. Mario Sekulić 150 66 216
12. Đivo Franić 75 81 182
13. Denis Grdić 180 - 180
14. Goran Drndak 30 68 118
15. Matija Čelhar 32 80 112
16. Ivan Ergović 7 85 102
17. Dino Mađarić 6 90 96
18. Tomislav Sajko 28 58 86
19. Ivan Kodrić - 72 72
20. Matija Momčilović - 63 63
21. Juraj Šebalj 50 - 50
22. Filip Magdić - 32 48
23. Mario Jakobović 30 16 46
24. Viktor Bolšec - 42 42
25. Marin Galić 33 1 34
26. Dino Granda 29 - 29
27. Alen Perušić 26 - 26
28. Donald Milokanović 23 - 23
29. Andrej Leinweber 16 4 20
30. Željko Hitrec - 14 14
31. Mario Savić 13 - 13
32. Filip Valjan - 12 12
33. Marino Čargonja - 11 11
34. Ivan Pećin - 11 11
35. Valter Nežić - 9 9
36. Tihomir Simon - 9 9
37. Zoran Majcan 1 8 9
38. Igor Vičević 6
39. Dan Lipošćak 6 - 6
40. Patrik Sirotić - 6 6
41. Jelena Gajski 4 - 4
42. Marin Čohar - 4 4
43. Miroslav Zrnčević - 4 4
44. Ivan Šola 2 - 2
45. Dino Butorac 1 - 1
45. Hrvoje Srpak - 0 0
46. Šimun Šarić 0 - 0
47. Tomislav Jelić 0 - 0
48. Igor Puž 0 - 0
49. Martin Mustapić 0 - 0

You have no rights to post comments