Viktor Bolšec u vodstvu

Ako se vozači ljeti odmaraju od nastupa, to nije razlog da se o natjecanjima ne piše, zar ne? Ovo je prva od naših reportaža u kojima ćemo se pozabaviti svim disciplinama HR autosporta, odnosno analizama do sada odvoženih utrka. Dakle krećemo od najnovijeg i u ovom trenutku svakako najboljeg kup natjecanja u Hrvatskoj. Honde su prije početka sezone izazivale popriličnu skepsu prema cijelom projektu, no već nakon prve utrke stvari su se pokazale u pravom svjetlu. Ne možemo reći kako je vozača mnogo, dapače, rekli bismo da je broj sudionika premalen, no kvaliteta samog natjecanja je na visini. Istina, nedostaje onaj žar borbe, na kakve smo navikli u dosadašnjim kup natjecanjima, no s druge strane, nije smisao automobilizma (posebno na krugu) u razbijanju već u sportskim vožnjama, preticanjima i raznim 'fintama', kojima se vozači istovrsnih automobila moraju služiti žele li preteći nekoga, a tko vozi gotovo jednakom brzinom...



Samo tjedan dana prije prve utrke, one u Solinu, u kup se uključuje Viktor Bolšec, trenutno vodeći u kupu, koji se za nastup u HVYK odlučio nakon što je informacija o raspadanju Focus kupa postala javna. Utrku u Solinu svi su, zapravo, da budemo precizniji, većina je prihvatila s negodovanjem. Zašto? Utrka koja se održava na parkiralištu trgovačkog centra, prelazi preko željezničke pruge, dijelom podsjeća na autoslalom i nije ono za što su vozači uložili toliki novac u pripremu automobila, osim toga, jedna greška i razbijanje koštalo bi ih nastupa na samo tjedan dana kasnijoj utrci na Grobniku.



Potencijalnu opasnost zamijetio je i organizator utrke, tako da je odvožena samo jedna, umjesto pravilnikom propisane dvije utrke. Sasvim očekivano pobjedu odnosi Robert Bradarić, domaćin utrke ispred Dine Mađarića i Ivana Pokosa. Druga utrka solinskog kruga održat će se na Grobniku 3. rujna, a prva četvorica će za start te utrke zamijeniti mjesta, dakle, s prve startne pozicije startati će tko drugi nego Bolšec ispred Pokosa, Mađarića i Bradarića, dok će ostatak društva startati prema pozicijama kako su utrku okončali u Solinu.



Obzirom na do sada pokazano, vjerujemo da će Bolšec prvu startnu poziciju i te kako dobro znati iskoristiti...

Druga utrka održana je na Grobniku, tjedan dana kasnije. Na treninzima se najbolje snašao Vanja Vešligaj, koji je i pobijedio u prvoj utrci, dok je u drugoj startao sa osmog mjesta (na Grobniku startnu poziciju mijenja prvih 8, dok na gradskim utrkama prvih 4) i završio na odličnom trećem mjestu. U drugoj utrci pobijedio je Mađarić, koji je prvu okončao na 5. mjestu, a u Solinu zauzeo visoko 2. mjesto. Bolšec je prvu grobničku utrku završio treći, a drugu drugi. Mađarić tada preuzima vodstvo u kupu i sva vrata ka osvajanju naslova se otvaraju, no takvo stanje nije dugo trajalo.



Uslijedila je i prva brdska utrka u kalendaru HVYK. Bolšec je jednostavno porazio konkurenciju, pobijedivši u obje utrke i to sa, za brdo, neuobičajeno velikom prednošću. Pored njega su se na podiju našli Vešligaj i Valter Nežić, zamijenivši poredak u drugoj utrci. Je li Vešligaj nakon pauze i povratka u automobilizam spreman ugroziti Bolšeca, koji je ovim trijumfom preuzeo vodstvo? Činilo se tako, no i njega sreća nije dugo pratila. Mađarić se na Učki i nije najbolje snašao. Ostvario je plasman na četvrto i osmo mjesto, čime je Bolšec povećao ukupnu prednost. Nežić se, pak, s dva vrlo solidna plasmana na ovoj utrci uključio u kup punim potencijalom, a nakon poteškoća na Grobniku, gdje je osvojio 7. mjesto u drugoj utrci, dok je u prvoj zbog kontakta s Bradarićem završio kao posljednji.



U velikom iščekivanju nadali smo se grobničkoj utrci, početkom srpnja, no što se u svezi toga događalo, opširno smo pisali u tekstu pod nazivom 'Saga o Grobniku', koji svakako priliči cijelom slijedu događaja. Dakle ukratko, utrka je otkazana, a dalje prema kalendaru natjecanja za sezonu 2005. održana je druga i posljednja u sezoni brdska utrka. Hoće li zbog Čabra kup ostati 'kraći' za dva automobila? Nadamo se kako neće, iako automobili nisu izgledali kao vozila koje biste popravili i s njima se dalje natjecali, nekako nisu ostavili takav dojam... Što se dogodilo, vjerojatno se još sjećate, nije bilo tako davno. Ukratko – dva automobila manje već na subotnjim treninzima. Kodrić na prvom, Sekulić na drugom, velike štete na automobilima, lakše (ovisno o subjektivnom stajalištu) ozljede vozača.



No, Čabar ostaje u sjećanju (srećom) i po drugim stvarima. Jedna od njih je svakako Alen Perušić, koji se u kup uključio na toj utrci, hoće li u njemu i ostati još uvijek nije poznato, no ako ostane, svakako će konkurirati za sam vrh na svakoj pojedinoj utrci. U ukupnom poretku - teško, ipak je propustio tri utrke i mnogo bodova. Zašto se Perušić uključio tako kasno? On je, naime, sudjelovao u razvijanju Honde Civic Type R u kup izvedbi. Testirao automobil, podešavao ga, sudjelovao u odabiru ovjesa, amortizera, guma. Bilo je logično da vozač koji je toliko bolje upoznao automobil, posebno što se tiče njegovog setupa za krug ne sudjeluje u natjecanju s tim automobilom. I tako je trebalo biti, no prije Čabra jedan automobil ostao je bez vozača. Vozač - Dino Mađarić zbog diskvalifikacije koju je dobio od HAKS-a nije mogao nastupiti jer do tada nije riješio neke, kakve drugo do neriješene odnose. Hoće li nastupiti u nastavku natjecanja i suprotstaviti se, za sada, nadmoćnom Bolšecu? Niti to još nije poznato, no kada bude, saznat ćete. U Čabru, vratimo se još malo toj utrci, na podiju su se opet našla samo trojica koja su zamijenila mjesta. Jedna Perušiću, druga Bolšecu, a pored njih u borbi za sam vrh bio je Milokanović, no najviša stepenica iskusnom brdašu ove godine je promakla.



Do kraja prve sezone novog kup natjecanja preostale su još tri ili četiri kružne utrke. Najvjerojatnije četiri, no ta posljednja još nije definirana, a trebala bi doći kao zamjenska otkazanoj grobničkoj iz srpnja. Dakle, prema postojećem kalendaru (a nadamo se da se isti više neće mijenjati, barem ne u negativnom smjeru) preostale su utrke na Grobniku, u Požegi i Splitu.

Kako su se u cijeloj priči snašli i ostali sudionici kupa, zacijelo se pitate, jer nije sve u vodećima, često su puno atraktivniji nastupi onih u sredini ili pak na začelju. O Bolšecu smo rekli dovoljno, kao i o Vešligaju, no spomenimo i rezultat iz Solina i Čabra. U Solinu je zauzeo tek 9., a u Čabru 7. i 10. mjesto. Uz sve to nalazi se na drugom mjestu ukupnog poretka, s obzirom na okolnosti, vrlo dobar plasman. Treće mjesto ukupnog poretka drži Ivan Pokos, 3. u Solinu, 2. i 8. na Grobniku, 6. i 5. na Učki, 8. i 6. u Čabru. Iz ovoga je vidljivo da od prve trojice samo Bolšec drži konstantu i ostvaruje odlične rezultate bez obzira o kojem tipu utrke i kakvoj stazi se radi.



Dino Mađarić, trenutno na četvrtom mjestu, bio je najbliže toj konstanti, no gubitak potencijalnih bodova iz Čabra postavlja ga na četvrto mjesto. Šteta, bilo bi zanimljivije da je nastupio. Ovako Bolšec Vešligaju bježi za velikih 29 bodova, a Pokosu za 35. Peto mjesto ukupnog poretka drži Robert Bradarić, višestruki osvajač Octavia kupa. Može li bolje? Sasvim sigurno može. Nakon pobjede u Solinu, prva grobnička utrka koštala ga je plasmana jer je nakon kontakta s Nežićem ostao pokraj staze, dakle nije osvojio niti jedan bod. u drugoj se probio na visoko 5. mjesto. na Učki, baš kao i u Čabru osvaja jedno 4. i jedno 6. mjesto. Iza njega u ukupnom poretku nalazi se Marko Sitarić, prošlogodišnji osvajač Octavia kupa, a ranije jedan od glavnih pretendenata na naslov Felicia kupa. U Solinu je počeo odlično, vrlo borbeno i odlučno, osvojivši 6. mjesto. Na Grobniku 4. i 9., na Učki dva puta 7., a u Čabru 4. i 5.



Na 7. mjesto ukupnog poretka smjestio se Edi Milokanović, 10. u Solinu, 6. i 4. na Grobniku, a onda Učka. Odustajanje u prvoj utrci i tek 10. mjesto u drugoj, starom vuku brdskih staza poljuljalo je samopouzdanje. No srećom, iz te krize se brzo izvukao i već na sljedećoj utrci u Čabru osvojio 2. i 3. mjesto. Robert Nikpalj u Solinu se dobro snašao. Na (skoro) domaćoj stazi osvojio je 5. mjesto, no na Grobniku 8. i 6. Na brdskim utrkama našao se pri samom dnu poretka osvojivši 11. i 12. mjesto na Učki, odnosno 10. i 9. u Čabru. Po svemu sudeći, dalo bi se zaključiti kako Zadraninu više leže kružne utrke, stoga možda i poboljšanje plasmana do kraja sezone.

Deveto mjesto trenutno pripada Valteru Nežiću, koji na pojedinim utrkama osvaja plasmane na pobjedničko postolje i konkurira za pobjedu, no nedostaje konstantnost takvih rezultata, što se odražava i na spomenutoj poziciji u ukupnom poretku. Svoj doprinos takvom stanju dao je i propušteni nastup na prvoj utrci u Solinu, što bi Nežića moglo dovesti u poziciju da na preostalim utrkama isključi "kočnice" i pokuša nadoknaditi izgubljeno.

Deseto mjesto ukupnog poretka drži Ivan Kodrić. Pobjednik Fabia Junior kupa u sezoni 2003., godinu dana kasnije prelazi u Focus kup, a u sezoni 2005. nastupa u Honda i Focus kupovima. Najbolje se snašao u Fabiji, u Focusu je odlično krenuo, no nakon pauze od nekoliko mjeseci zbog nesreće s motorom, dobar plasman je izostao. U još jačem automobilu ove godine nije se najbolje snašao. U Solinu je osvojio 8. mjesto, na Grobniku 7. i 10., na Učki 10. i 11., a onda je uslijedilo jače razbijanje u Čabru. Auto uništen, bodova nema, što dalje?



Na 11. mjestu ukupnog poretka nalazi se Alen Perušić, o njemu ne moramo duljiti, dovoljno smo rekli ranije. Pregovori o daljnjem nastupu još nisu došli do kraja, pa kako bi Alen rekao: "… ako bude, bit će Alen u Hondi, ako ne, neće..." Nadamo se da ipak hoće, ili on ili Mađarić, za dobrobit cijelog kupa... Na 12. mjesto ukupnog poretka zasjeo je Igor Puž. On ne vozi utrke iz cijelog kalendara već samo brdske, dakle Učku i Čabar, dok kružne utrke s istim automobilom vozi Marin Galić, koji se u ukupnom poretku nalazi odmah iza Puža. Puž je ne domaćoj Učki osvojio 5. i 9. mjesto, a u Čabru 9. i 7. Galić je, s druge strane, do sada osvojio tri 11. mjesta, jedno u Solinu i dva na Grobniku.

Saša Radola, najmlađi sudionik kupa, hrabro se upustio u borbu s iskusnim kolegama, a napredak je bio vidljiv iz utrke u utrku. U Solinu sa odvaljenim kotačem došao je do cilja osvojivši posljednje, 13. mjesto, no na načinu vožnje s automobilom u takvom stanju i propuštanju ostalih sudionika - sve pohvale. Na Grobniku osvaja 10. i 12. mjesto, a na Učki 13. i 14. I neka, bolje polako, pa do cilja nego u grabu, stijenu ili provaliju. Posljednju utrku u prvom dijelu sezone morao je propustiti, zbog nezgode s motorom, no nadamo se da će već na sljedećoj opet biti prisutan.



Boris Zaller naslijedio je automobil od Roberta Markta, nakon solinske utrke. Markt je naime nastupio samo na jednoj utrci, osvojio 7. mjesto i povukao se iz kupa, zbog nesuglasica sa vlasnikom automobila. Tada na scenu stupa Zaller, na Grobniku 9. i 14., na Učki 12. i 13. U Čabru se, iz nepoznatih razloga, nije pojavio. U Ukupnom poretku zauzima 15, mjesto ispred Markta.

Posljednja dva mjesta, 17. i 18. zauzimaju članovi još jedna 'simbioze', Mario Sekulić i Igor Stričko. Sekulić vozi brdske, a Stričko kružne utrke s istim automobilom. Stričko je u kružnim utrkama novo lice i svakako mu treba još iskustva i napornog rada. U Solinu se plasirao na 12., a na Grobniku na 12. i 13. mjesto. Mario Sekulić na Učki je ostvario plasman na 9. i 8. mjesto, no onda je došao taj nesretni Čabar. Izlijetanje sa staze na 2. treningu, razbijanje auta... Mario se od tog događaja uspješno oporavlja, no što o svemu misli njegov automobil?!

Što je bilo, bilo je, pred nama su još tri (ili četiri, kao što smo već rekli) utrke. Bolšec je za sada definitivno favorit, no ipak treba pričekati do kraja sezone. U kružnim utrkama, pored znanja, tehnike, pripremljenosti automobila veliki faktor čine ostali vozači, koji u sekundi mogu promijeniti ishod svake utrke...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Autosport.hr